Kako je pala moja prva žrtva

Prije 6 godina u ovo vrijeme izgledao sam kao zombi s ogromnim podočnjacima od neispavanosti. Razlog tome je što sam tada odradio prvi tretman punjačima za korekciju nazolabijalnih bora. Prethodno sam bio prošao obuku na nekoliko radionica i nebrojeno puno puta pogledao DVD o tehnici davanja punjača, toliko da mi se DVD skroz „izlizao“. Tek tada sam skupio snagu i sigurnost napraviti tretman samostalno.

Sjećam se kao danas, bila je to simpatična gospođa koja je kod mene već bila dolazila zbog drugih stvari. Noć prije tretmana sam imao neviđenu mučninu i tremu, da ne govorim kako sam se osjećao pred sam tretman. Ne znam tko je bio više uplašen: ja ili gospođa. Nakon što sam dao anesteziju, počeo samo s tretmanom korekcije bora koji je, začudo, prošao glatko. Nakon korekcije bora ostalo mi je još punjača kojeg mi je bilo žao baciti, a ja sam bio na vrhuncu radnog zanosa, pa sam predložio gospođi da malo korigiram obraze, što je bila kobna pogreška.

Taj radni zanos me podsjetio na priču mog susjeda iz Imotskog o radnicima koji su mu gradili kuću i u radnom zanosu zaboravili napraviti prozore. Pitao sam susjeda što je na kraju bilo s tom kućom. Odgovorio je da mu i danas služi kao štala za krave. Pa Vi sad recite da radni zanos nije opasan!? Nema šanse da se više zanesem tijekom rada.

Vratimo se sada mojoj prvoj žrtvi radnog zanosa. Tijekom korekcije desnog obraza sam pogodio venu i nastalo je krvarenje. Da stvar bude gora, 5 minuta prije toga sam gospođu osvjetljavao lampom da vidim ne krije li se koja vena na mjestu tretmana, tako da sam je skoro oslijepio tom lampom.

Lice je izuzetno prokrvljeno te se takve stvari često događaju i najiskusnijim liječnicima, jer se vene i kapilare ne vide uvijek. Desni obraz je počeo jako naticati, a oko se počelo zatvarati. Noge su mi se oduzele, a srce mi je zamalo izletjelo van, tako da sam shvatio što znači „izgubiti srce“. Za nekoliko minuta moja žrtva je izgledala kao da je zatukao Mike Tyson. Desna strana lica je bila tri puta veća od lijeve strane. Nikad do tad nisam vidio tako veliku masnicu. Počela je bjesomučna borba protiv masnice i naticanja lica. Desni obraz sam krvnički stiskao rukom da zaustavim krvarenje, tako da sam skoro udubio obraz. Sav led sam otopio na njenom obrazu tako da se od hlađenja razboljela. Nakon toga je počeo moj križni put i grižnja savjesti zbog učinjenog i pitao sam se što poduzeti da to što prije prođe bez posljedica. Propisao sam sve moguće kreme protiv masnica i sljedećih 7 dana nisam oka sklopio zbog živciranja. Na kraju je sve ispalo neočekivano dobro, moja žrtva je bila zadovoljna rezultatom uklanjanja bora i nisu ostali nikakvi tragovi masnica na obrazu. Gospođa je opet bila na tretmanu godinu dana kasnije, ali ovaj put oporavak nije bio potreban.

Ono što me je posebno zgrozilo je što nigdje ne postoji radionica ili edukacija o tome kako ukloniti komplikacije, nego svi samo govore o tehnikama davanja punjača. Smatram da to nije dovoljno. Bolje da ne govorim koliko se predavači razlikuju jedan od drugog, o njihovom znanju i načinu prenošenja svog znanja drugima. Do danas sam pogledao barem 100 sati svih dostupnih DVD-a o tehnikama davanja punjača, nema knjige ili časopisa o tome koje nisam prožvakao. I nakon 6 godina rada s punjačima mogu reći da ima još puno toga za naučiti i da svaki put naučim nešto novo. Danas ne znam dajem li više punjače ili uklanjam komplikacije punjača koje su izazvale druge osobe. Ako pri ruci nemate prvu pomoć i ostalu potrebnu medicinsku opremu, mogu nastati trajne posljedice, tipa ogromnih ožiljaka. Još je gore što većina osoba koja daje punjače ne može prepoznati prijeteće znakove komplikacija, jer nisu podučeni o tome, niti imaju iskustva kada treba reagirati odmah, a kamoli kako postupati u slučaju komplikacija.

Tehnike davanja punjača su do danas enormno napredovale. Sada, u pravilu, nakon punjača oporavak nije potreban ili je minimalan te s makeup-om možete već sutradan na posao. Od komplikacija se obično javljaju manja kratkotrajna naticanja ili masnice u području obraza i ispod očiju koje prolaze za nekoliko dana.

Osim tehnike davanja punjača i brzine ubrizgavanja, izuzetno je važna vrsta igle, uz brojne druge faktore. Danas mi je cilj sa što manjim brojem uboda skratiti oporavak, tj. cilj mi je da oporavak uopće ne bude potreban. Većina ljudi odmah dan iza tretmana ide na posao. Tako je npr. s dužom iglom moguće samo jednim ubodom ukloniti nazolabijalne bore ili korigirati usne. Podočnjake ili obraze je moguće riješiti s 2-3 uboda.

Toliko je još sitnica s kojima ne bih dalje gnjavio. Za kraj bih ispričao svoje prvo iskustvo s Volumom, punjačem Juvederma za korekciju kontura i volumena lica. Naručio sam meni dragu osobu za oblikovanje obraza Volumom. Kad sam otvorio kutiju, zamalo sam pao u nesvijest. U kutiji je bila ogromna šprica s najvećim iglama koje sam do sada vidio. Tolike igle su velike i za dinosaure. Nije mi bilo jasno kako napraviti tretman, ali nije bilo povlačenja. Kod Volume napravite jedva vidljivi ubod na koži kroz kojeg provučete te dinosaurske igle. Začudilo me kojom sam lakoćom to odradio i kojom brzinom. Tretman je trajao manje od minute, nije bilo ni najmanje nelagode, a toj osobi se izgled skroz promijenio na bolje. Na kraju sam se čudio kako je moguće tako popraviti izgled lica s tolikim iglama bez ikakve potrebe za oporavkom!? Ta osoba je odmah nakon tretmana mogla ići van jer nije bilo nikakvih tragova masnica ili naticanja. Od svih punjača s kojima sam radio, moram reći da sam najviše impresioniran Volumom i rezultatima kakve daje. Vani postoje toliki odlični punjači koji kod nas nisu dostupni, da mi zbog toga dođe muka. Mogu se samo nadati da će uskoro biti dostupni i kod nas.

Ono što bi svakako moglo zasjeniti punjače u nekim primjenama kod podočnjaka, oblikovanja obraza, liftinga lica, oblikovanja čeljusti i brade je primjena vlastitog sala i krvi.